User
182 Upisi - Aktivan Clan
Opomena u Forumu: 0
|
 |
|
Edit: Ovo je stariji tutorial koji je piso nas dj iskren, ako je ko zaboravio, neko nezna za ovo, ima vas dosta novih, tako da kolega se sjetio da postavi ovo, samo nije napiso koje to pisao i evo da ja ovjde to nadodam[b]
Prvo naravno morate imati software sa kojim cete raditi remixe. Sto se toga tice najpopularniji su Sony Acid i Fruiti Loops. Ima jos nekih profesionalnih programa tipa Cubase i slicno, ali za njih treba dosta znanja i iskustva, tako da je za pocetak nabolje da se bazirate na Acid ili FL.
Sony Acid je loop based produkcijiski sistem , sto znaci da se u njemu prvenstveno koristite vec gotovim loopovima, a ima i mogucnost koristenja VST instrumenata. FL je dosta prosireniji alat, samim time i komplikovaniji ali su i rezultati bolji.
Ovdje cu postaviti osnovne korake koje opcenito mozete primjeniti na bilo kojem programu, znaci necu davati konkretne primjere nego korake koji su osnovni za bilo koji tip remixiranja, a prvenstveno za koristenje remixiranja nasih domacih pjesama, a koji postupak naravno mozete koristiti i za remixiranje i stranih pjesma....
Najbolje bi bilo da pjesmu koju zelite remixati imate rastavljenu na trackove (vocal, bas, lead, back vocal), ali posto je to u 99% slucajeva nemoguce pronaci, to jest doci do izvornih matrica iz studija, morati cete pristupiti vec gotovoj pjesmi i maskiranjem prekrivati dijelove koje cete mjenjati, i ubacivati vase.
[B]Kada ste izabrali pjesmu, prvo je najbitnije da odredite originalnu brzinu (BPM) . Sa time podatkom dalje odredujete kojim stilom cete moci remixati pjesmu, jer je nelogicno da neku pjesmu od recimo 90 BPM remixate na 135 ili obratno. Stlovi su obicno direktno vezani za brzinu pjesme tako da je recimo:
90 – 120 BPM - rumba ili neki srodan balkanski ritam.
120 - 135 BPM – novokomponovana turbo folk-dance produkcija
135 BPM pa na dalje su obicno pjesme koje slice tipu narodnih kola, ili neka brza euro dance produkcija.
Bitno je da prilikom remixa ne odstupate mnogo od originalne brzine, jer samim time degradirate vocal koji tada postaje nerazumljiv za slusanje, a i sama pjesma izlazi iz podrucja ugodnog slusanja.
Najbolje je da se drzite originalne brzine ili ovisno o stilu koji radite odstupate +/- 10-20 BPM.
Obicno je moguce recimo Rumbu remixati u neki reaggeton stil do nekih 120BPM ili neki house stil do maksimalno 130 BPM. Ako je pjesma vec u nekom dance stilu oko 130 BPM, najbolje je da se drzite negdje oko te brzine do nekih 135 BPM. Sve iznad prelazi vec u neki trance ili hard core stil.
Kada ste odredili brzinu, trebate sada imati viziju sta hocete napraviti od remixa u kojem stilu. To za sobom automatski vodi koje cete loopove koristiti. Potrebno je da imate veliki izbor loopova i pojedinacnih semplova ritma.
Kada ste odredili sta cete raditi, potrebno je zakljuciti na osnovu slusanja dali je pjesma svirana uzivo ili je radena vec na digaitalno baziranoj produkciji. Vecinom sve pjesme od neke 1990 pa na dalje su producirane na digitalnim sistemima. To je bitno iz razloga sto je konstantna brzina pjesme direktno vezana za tip produkcije. U 99% slucajeva pjesme su radene na DAW sistemima, pa je samim time konstatna brzina linearna. Ako je pjesma svirana u zivo, tu ce biti problema, jer cete citavom duzinom morati raditi time strech sto iziskuje mnogo posla., a razlog tome je sto covijek u zivo ne moze drzati konstatntan tempo. Ali predpostavimo da pjesma koju radite ima konstatan tempo.
Sada je potrebno da pjesmu uvedete u program kojim cete raditi. U Sony Acidu pri prvom importovanju pjesme automaski se podize BEATMAPER. Sa njime cete odrediti prvi takt pjesme i naredna 4 takta. Ovo je jako bitno da odredite tacno da bi pjesma bila tacno po taktu postavljena na vremensku traku projekta. Ako ovo niste uradili kako treba, pjesma ce vam „bjezati“ u odnosu na ostale loopove. Da bi bili sigurni da je sve ok, u beatmaperu preslusajte svaki dio pjesme do kraja i eventulano popravite moguca odstupanja. U tome ce vam pomoci uveliko metronom i po njegovom zvucnom kliku cete znati dali je takt tacan. Kada je to zavrseno program automaski prilagoduje tempo projekta tempu pjesme. Slican postupak se koristi i u FL.
Sada je potrebno da pjesmi „odrezete“ donji spektar frekvencija koje cete naknadno vi dodati sa svojim loopovima i semplovima. To radite tako da koristite EQ ili neki drugi VST filter i sa njime rezete sve frekvencije ispod 128 HZ. Bitno je da slusno odredite tacku rezanja koja ne mora biti 128 Hz tacno, moze se kreteti i do 250 Hz, a to ovisi o glasu koji pjeva u pjesmi. Ako je pjesma recimo „muska“ morat cete rezati nize, jer muski glas je dublji i zahvaca i podrucje od 128 Hz, a ako je pjesma „zenska“ to jest vocal je zenski, mozete rezati i visocije, a slusanjem odredujete da rezanjem ne degradirate sam vokal, sto je jako bitno. Sada vam ostaje samo gornji spektar koji mozete provuci koz neki kompresor i limiter i eventualno doraditi zvucnu sliku sa nekim EQ.
Iza toga radite ubacivanje novog ritma, to jest nova ritam sekcija. Tu ubacujete vase loopove koje imate i koji treba da budu identicne brzine kao i originalna pjesma. Ako koristite Acid, program ce sam uskladiti tempo loopa, ali imajte na umu da koristite barem priblizno istu brzinu loopa kao i originalne pjesme. Sada je na vama kako cete dalje aranzmanski uraditi remix. Primjetit cete da je sada pjesma bez bass linije. Veoma je pozeljno da odsvirate svoju bass liniju, koja sa novom ritam sekcijom i daje izmjenu samog stila pjesme, sto se u remixu i ocekuje. Bass liniju svirate sa nekim VST instrumentom. Da bi je odsvirali potrebno je da znate iz kog akorda pjesma ide, i dalje pratiite tok promjene akorada i tako je pratite sa bass linijom. Ovdje je potrebno imati sluha i imati barem osnovno poznavanje akorda. Bass liniju i ne morate odsvirati ako ne znate, ali to nece biti to. Mozete ostaviti i originalnu bass liniju iz pjesme, ali onda morate nize rezati original pjesmu, a samim time vam ostaje i ritam sekcija donjeg spektra, pa se tu treba jako pomuciti koristenjem EQ i kompresora, a sto na kraju obicno daje los rezultat. Dakle najbolje je da bass liniju svirate sami.
Remix mozete uraditi i „loop based“ sistemom tako da postojecoj pjesmi samo dodajete novu ritam sekciju, ali vec sam rekao da to i ne daje bas sjajne rezulate, jer tada dobijete samo pjesmu kojoj ste na silu „ugurali“ novi ritam.
U vecini sluacjeva je potrebno odsvirati novu bass linju, dodati neki novi „lead“ zvuk, dodati novi „pads“ „prkusije“ i popratne efekte koji ce remixu dati nesto novo u odnosu na postojecu pjesmu. Imajte u vidu da ne pretjerujete sa efektima koji se fazno potiru. To jest u koliko koristite modulacijiske efekte tipa flangera corusa i sl., morate voditi racuna
da ce sa velikim koristenjem to jest koristenjem fazno pomaknutih efekata u odnosu L/R kanala, oni u mono slici izgubiti. Zato je bitno da tokom mixa sto cesce citavu stvar slusate u MONO slici. Tako cete zakljuciti cega ima previse ili gdje ste pretjerali sa efektima. Inace, idite ka tome da sam mix tezi vise ka monu nego stereu. Ovo vam mozda zvuci glupo, ali vecina danasnje produkcije ide ka tome da sve sabiju sto vise "u sredinu". Iz jednostavnog razloga : Danasni sistemi razglasa su vecinom u stereo formi sa razmaknutim zvucnicima, posebno na velikim partyjima i diskotekama. Ako ste napravili previse siroku stereo sliku, imate mogucnost da pola publike koja vas slusa recimo na desnoj strani razgalsa uopce ne cuje sta svira na lijevoj. Tako da ako ste recimo gitaru ostavili ekstremno desno tu gitaru slusaoci na lijevoj strani sale ili partyja uopce nece cuti. Cuti ce je samo oni u sredini i na desnoj strani. Zato se danas sve vise ide ka mono slici, ne naravno pretjerano.
Slijedi mix pjesme. Kanale trebate grupisati na srodne grupe. To znaci da kanal bass linije i kanal ritam sekcije u vecini slucajeva saljete u jedan zaseban kanal, to jest grupu. Lead, pads i slicne srodne instrumenete saljete u drugu grupu, efekte u trecu, perkusije u cetvrtu i tako dalje.... Originalnu pjesmu obicno samo na kraju u dva stereo kanala kompresujete sa ostatkom instrumenata. Ovdje je bitno dobro izmixati odnose istrumenata i originalne pjesme tako da imate priblizno isti odnos svih instrumenata i glasa kao i u originalnoj pjesmi. To zahtjeva koristenje EQ I kompresora po svakom kanalu, i isto tako koristenje kompreosra i EQ na grupnim kanalima, koje na kraju saljete u jedan final stero kanal, koji takoder treba da bude kompresovan i limitiran. Ovjde obicno koristite neke od VST efekata kompresora i EQ. Dosta producenata koristi opce poznate „Waves“ VST pluginove pa preporucujem da i vi koristite njih jer u njima imate manje vise sve sto vam je potrebno za pocetak. Naravno mozete koristiti i neke druge vama pozeljne pluginove.....
Kada ste zavrsili aranzmanski dio i mix pjesme, ostaje da to sve eksportujete u jedan stero finalni track. Pri eksportovanju obavezno koristite eksport u wav format, minimalno 44kHz i minimalno 16bit. Sada imate jednu audio dateoteku koju morate masterizirati. Mastering je jako bitna stavka, i bez nje ce vam mix zvucati „cupavo“.
Mastering je postupak koji se moze uporediti radi lakseg razumjevanja sa procesom proizvodnje jedne recimo drvene ploce vaseg radnog stola. Kada je daska izrezana iz komada drveta, da bi dobila svoj finalni oblik, mora proci mnoge procese rezanja, oblanja, lakiranja.... Vi bi i u startu mogli na svoj radni sto postaviti dasku tek izrezanu iz komada drveta, ali bi ona bila gruba, neizoblana, ne lakiranja i tako dalje.....
Ista stvar je i sa masteringom vase pjesme. Da bi finalni proizvod bio „gladak“ mora proci fazu masteringa.
Masteringom se rezu nepotrebne frekvencije, dodaju potrebne, vrsi se kompresija cjelovitog materijala, odreduje se limiting, opcenito daje se zavrsna slika vaseg mixa. U vecini slucajeva softwerski najpopularniji alat za mastering je „T-Racks“. U njega importujete vasu wav datoteku koju ste napravili, radite mastering i na kraju je masteriziranu ponovo eksportujete u wav format. U pomenutom programu imate dosta preseta u kojima su vecina parametara vec podeseni, tako da vi mozete intervenisati na mjestima za koje mislite da se trebaju popraviti, recimo dignuti srednji spektar, ako vam zvuci „mutno“ ukinuti dio bas podrucja ako vam zvuci previse „debelo“ ili dodati gornji visoki spektar i tako dalje... Bitno je napomenuti da morate imati adekvatne zvucnike ili u najlosijem slucaju dobre slusalice da bi kvalitetno uradili mastering.... Cilj masteringa je da vas zavrsni mix svuda zvuci isto, na svim razglasnim sistemima, tv-u, cd, u autu itd... Zbog toga je bitno da imate dobar monitoring. Moze vam se desiti da kod vas kuci recimo zvuci perfektno, a kada to odnesete negdje drugo, recimo u diskoteku, zakljucite da to ne lici ni nasto....Da fali ili ima previse bassa, da se vokal ne cuje .... Zato je bitno uraditi mastering kako valja, i to je proces koji je najbolje uraditi nekoliko puta, i uporediti ga sa nekom pjesmom slicnog stila za koju znate kako zvuci i teziti da i vas finalni proizvod zvuci sto je moguce blize toj pjesmi koju ste uzeli za referencu. Mastering je nabolje uraditi nekoliko puta, i odabrati na kraju najbolje uradeni. To je obicno najbolje raditi nekoliko dana da steknete pravu sliku onoga sto radite, jer uzastopnim slusanjem u kartkom vremenu vise ne mozete odrediti cega ima malo ili previse, jer se usi i mozak jednostavno naviknu na postojeci zvuk, tako da sto vise slusate , sve vise ne mozete primjetiti razliku. Dakle najbolje je uraditi jednu verziju, pa tek sutra dan to sjesti i preslusati, i tada zakljuciti dali je verzija dobra ili ne. Obavezno vodite racuna o faznoj mono kompatibilnosti pjesme, za sto koristite phase meter. Vecinom dolazi u paketu sa masterig efektima. Sam mastering radite u MONO slici, tako cete steci bolji osjecaj cega ima previse a cega malo, posebno ako ste koristili mnogo efekata.
Kada ste uradili i mastering, i nivo zavrsne pjesme podesili na 0db, tek tada vasu pjesmu mozete eksportovati u mp3 format ili neki drugi koji zelite, ali uvijek ostavite vas finalni proizvod u wav datoteci......
Ovdje su objasnjenji osnovni uopsteni koraci, a svaki korak bi se mogao razloziti na posebno poglavlje o kojima bi se moglo pisati mnogo sire, ali bi za to trebalo mnogo vremena, a i svaki korak bi ovisio o samom nacinu rada, tako da to ne bi imalo svrhu. Sada ostaje na vama da ovo objasnjeno koristite kao pocetak, a sa vasim umjecem to iskoristite na sto bolji nacin.
Upis je 2 puta editovan, zadnji put od DJ Armani 12.01.2011 - 03:04.
|
Posjete ukupno 
Sad Online (0)
